U životu, jedino što nam stvarno pripada su naša iskustva. Iako više volimo prijatna, priprdaju nam i neprijatna. Neprijatna su ona koja nas menjaju, uče, podstiču, i iz kojih, najčešće, proisteknu naša neotuđiva dobra: mudrosti, znanja, moći i stanja koja ni na jedan drugi način ne bismo stekli, a koja čine samu suštinu svačijeg života.
Kada nam se neprijatna iskustva ponavljaju, umesto podizanja barijera, odustajanja od novih pokušaja i povlačenja, potrebno je otkriti uzroke, osvestiti ih, potražiti primarne razloge za uverenja koja, na ovaj način, naša podsvest teži da potvrdi.
Razlozi nikada nisu spolja. Oni su uvek u nama: u našem tumačenju istih, u reagovanju, u značenjima koja im pridajemo, u odbrambenim mehanizmima čija se funkcija zaštite potrošila ili postala neadekvatna. Pozitivno razrešiti razvojni zadatak iz prve faze psihosocijalnog razvoja, što znači steći poverenje, ujedno je i jedan od glavnih zadataka emocionalnog sazrevanja, a za uspešnost ovog poduhvata nekada je neophodna stručna pomoć.