

Atraktivnog izgleda, ekonomski nezavisna, obrazovana, informisana, elokventna, sportski tip, poseduje pasoš pun pečata, univerzitetsku diplomu i slobodno govori o svojim ljubavima… Da li takva žena privlači ili odbija muškarce i zašto je često sama?
Ne znam da li sam teže podnosila svoje neuspešne veze, njihove završetke ili samotne periode koji bi nakon toga usledili. Ipak, nikada nisam oskudevala u ljudima koji bi se našli u blizini da me uteše. U prvim redovima uvek su se zaticali najbolji drugovi, dobri paževi koji su upravo u tešenju dobijali priliku da svoju, druženjem izmučenu ljubav, konačno obelodane. Ne poričem da su neki od njih, u danima moje tuge, ozbiljno profitirali. Zatim su tu bile najbolje drugarice koje su konačno došle na red, po pravilu zapostavljene u danima ljubavnog procvata i romantike. Odmah iza njih nalazila se rodbina “koja ga je taman prihvatila, a njega već nema više…“. Svi su me tešili istim rečima, a najbolje je palila čuvena rečenica koju sam kasnije ja koristila tešeći druge:
“Nije te zaslužio. Muškarci se plaše jakih žena. Morao je da pobegne.”
U mom slučaju, a verujem da je tako i inače, demonstracija sile i snage dešavala se uvek iz samo jednog razloga: želje da prikrijem svoje slabosti. Vremenom sam razvila marketinške trikove i uspevala da stvorim iluziju snažne i nedodirive ličnosti – jake žene koje su se muškarci plašili. Povremeno sam uspevala i samu sebe u to da ubedim. Tada sam i bez visokih potpetica i stasom i glasom dominirala.
Ali, da li su se stvarno plašili, ili su otkrili prevaru pa se razočarali. Ne zato što imam slabosti, već zato što moram da ih skrivam. Time sam unižavala njih, ljubav koja se razvijala, poverenje koje smo sticali. Protivnika nikada ne treba potceniti. Partnera pogotovo.
Bila sam maratonac u raspravama koje ne vode nikuda, a ipak se nalaze na stazi bez povratka. Popuštanje u razmiricama (lepa reč za svađe i okršaje) nije dolazilo u obzir ni sa jedne strane. Uobrazili smo da su svađe poligon za ispoljavanje intelektualnih sposobnosti i govorničkog dara I, naravno. izdržljivosti.
Nekada je snaga upravo u tome – ne upotrebiti je. Sigurna sam da sve želimo “prave” muškarce pored sebe. Zato, ponekad, čak i kada se osetimo superiornije, treba da im dozvolimo da budu vođe, za kojima toliko žudimo. Neki od njih se možda neće odmah snaći u toj ulozi, ali pošto je i oni žele koliko i mi, rezultati će se kad tad pojaviti. Aktuelni muško-ženski poredak postoji protivno emancipaciji. Ravnpravnost je pogrešno protumačena.
Svojim vrlinama, sposobnostima i uspesima ne bi trebalo da mašemo kao osvojenim trofejima u napetom takmičenju sa muškarcima. Jer, mi smo se upravo zbog njih trudile da postanemo lepe, sposobne i uspešne, pa kada im to tako i predstavimo, sigurna sam da neće pobeći.